òdsjeći
òdsjeći svrš. 〈prez. odsijéčem, pril. pr. òdsjekāvši, imp. odsijéci, prid. rad. òdsjekao, prid. trp. odsjèčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odsjeći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odsiječem |
| 2. | odsiječeš |
| 3. | odsiječe |
| množina | |
| 1. | odsiječemo |
| 2. | odsiječete |
| 3. | odsijeku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odsjeći ću |
| 2. | odsjeći ćeš |
| 3. | odsjeći će |
| množina | |
| 1. | odsjeći ćemo |
| 2. | odsjeći ćete |
| 3. | odsjeći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odsjekoh |
| 2. | odsiječe |
| 3. | odsiječe |
| množina | |
| 1. | odsjekosmo |
| 2. | odsjekoste |
| 3. | odsjekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odsjekao sam |
| 2. | odsjekao si |
| 3. | odsjekao je |
| množina | |
| 1. | odsjekli smo |
| 2. | odsjekli ste |
| 3. | odsjekli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odsjekao |
| 2. | bio si odsjekao |
| 3. | bio je odsjekao |
| množina | |
| 1. | bili smo odsjekli |
| 2. | bili ste odsjekli |
| 3. | bili su odsjekli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odsijeci |
| množina | |
| 1. | odsijecimo |
| 2. | odsijecite |
| glagolski prilog prošli | |
| odsjekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odsjekao, odsjekla, odsjeklo | |
| odsjekli, odsjekle, odsjekla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odsječen, odsječena, odsječeno | |
| odsječeni, odsječene, odsječena | |
Definicija
| 1. | (što) a. sječenjem ili rezanjem odvojiti dio od cjeline b. (koga) pren. prekinuti čije veze, odrezati ga |
| 2. | () pren. oštro odgovoriti, odlučno izreći; odrezati, odbrusiti |
Frazeologija
⃟ noge mi se odsjekle jako sam se preplašio;
odsjeći pogledom oštro pogledati, probosti očima
odsjeći pogledom oštro pogledati, probosti očima
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. sjeći
