odobrávati
odobrávati (što) nesvrš. 〈prez. odòbrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odobravati | |
prezent | |
jednina | |
1. | odobravam |
2. | odobravaš |
3. | odobrava |
množina | |
1. | odobravamo |
2. | odobravate |
3. | odobravaju |
futur | |
jednina | |
1. | odobravat ću |
2. | odobravat ćeš |
3. | odobravat će |
množina | |
1. | odobravat ćemo |
2. | odobravat ćete |
3. | odobravat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | odobravah |
2. | odobravaše |
3. | odobravaše |
množina | |
1. | odobravasmo |
2. | odobravaste |
3. | odobravahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | odobravao sam |
2. | odobravao si |
3. | odobravao je |
množina | |
1. | odobravali smo |
2. | odobravali ste |
3. | odobravali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odobravao |
2. | bio si odobravao |
3. | bio je odobravao |
množina | |
1. | bili smo odobravali |
2. | bili ste odobravali |
3. | bili su odobravali |
imperativ | |
jednina | |
2. | odobravaj |
množina | |
1. | odobravajmo |
2. | odobravajte |
glagolski prilog sadašnji | |
odobravajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
odobravao, odobravala, odobravalo | |
odobravali, odobravale, odobravala | |
glagolski pridjev pasivni | |
odobravan, odobravana, odobravano | |
odobravani, odobravane, odobravana |