ȍbrūč
ȍbrūč m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | obruč |
| G | obruča |
| D | obruču |
| A | obruč |
| V | obruču |
| L | obruču |
| I | obručem |
| množina | |
| N | obruči |
| G | obruča |
| D | obručima |
| A | obruče |
| V | obruči |
| L | obručima |
| I | obručima |
Definicija
| 1. | metalni ili drveni pȃs u obliku kružnice kojim se učvršćuju i povezuju dȕge bačve, kace i druge slične posude [koturati obruč; staviti obruč] |
| 2. | pren. vojn. okruženje oko neprijatelja; opkola [probiti se iz obruča] |
Etimologija
✧ prasl. *obrǫčь (rus. óbruč, polj. obręcz) ← o (b)- + v. ruka
