òbrtnīk
òbrtnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | obrtnik |
| G | obrtnika |
| D | obrtniku |
| A | obrtnika |
| V | obrtniče |
| L | obrtniku |
| I | obrtnikom |
| množina | |
| N | obrtnici |
| G | obrtnika |
| D | obrtnicima |
| A | obrtnike |
| V | obrtnici |
| L | obrtnicima |
| I | obrtnicima |
Definicija
onaj koji se bavi obrtom, zanatom kao privatnom djelatnošću
Etimologija
✧ vidi òbrt1
