obŕnuti
obŕnuti (što) svrš. 〈prez. òbṟnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. òbṟnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obrnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obrnem |
| 2. | obrneš |
| 3. | obrne |
| množina | |
| 1. | obrnemo |
| 2. | obrnete |
| 3. | obrnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obrnut ću |
| 2. | obrnut ćeš |
| 3. | obrnut će |
| množina | |
| 1. | obrnut ćemo |
| 2. | obrnut ćete |
| 3. | obrnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obrnuh |
| 2. | obrnu |
| 3. | obrnu |
| množina | |
| 1. | obrnusmo |
| 2. | obrnuste |
| 3. | obrnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obrnuo sam |
| 2. | obrnuo si |
| 3. | obrnuo je |
| množina | |
| 1. | obrnuli smo |
| 2. | obrnuli ste |
| 3. | obrnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obrnuo |
| 2. | bio si obrnuo |
| 3. | bio je obrnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo obrnuli |
| 2. | bili ste obrnuli |
| 3. | bili su obrnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obrni |
| množina | |
| 1. | obrnimo |
| 2. | obrnite |
| glagolski prilog prošli | |
| obrnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obrnuo, obrnula, obrnulo | |
| obrnuli, obrnule, obrnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obrnut, obrnuta, obrnuto | |
| obrnuti, obrnute, obrnuta | |
Definicija
| 1. | okrenuti na drugu stranu ono što stoji u mjestu |
| 2. | okrenuti u suprotnom smjeru (u kretanju, neki razgovor, raspoloženje, itd.) |
| 3. | ob. u: [okreni — obrni, razg. uzmi kako god hoćeš, kako god uzmeš, s koje god strane gledao, ovako i onako] |
Etimologija
✧ vidi òbrt2
