òbrisati
òbrisati (koga, što, se) svrš. 〈prez. òbrišēm (se), imp. òbriši (se), pril. pr. -āvši (se), prid. rad. òbrisao (se), prid. trp. òbrisān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obrisati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obrišem |
| 2. | obrišeš |
| 3. | obriše |
| množina | |
| 1. | obrišemo |
| 2. | obrišete |
| 3. | obrišu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obrisat ću |
| 2. | obrisat ćeš |
| 3. | obrisat će |
| množina | |
| 1. | obrisat ćemo |
| 2. | obrisat ćete |
| 3. | obrisat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obrisah |
| 2. | obrisa |
| 3. | obrisa |
| množina | |
| 1. | obrisasmo |
| 2. | obrisaste |
| 3. | obrisaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obrisao sam |
| 2. | obrisao si |
| 3. | obrisao je |
| množina | |
| 1. | obrisali smo |
| 2. | obrisali ste |
| 3. | obrisali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obrisao |
| 2. | bio si obrisao |
| 3. | bio je obrisao |
| množina | |
| 1. | bili smo obrisali |
| 2. | bili ste obrisali |
| 3. | bili su obrisali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obriši |
| množina | |
| 1. | obrišimo |
| 2. | obrišite |
| glagolski prilog prošli | |
| obrisavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obrisao, obrisala, obrisalo | |
| obrisali, obrisale, obrisala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obrisan, obrisana, obrisano | |
| obrisani, obrisane, obrisana | |
Definicija
osušiti ili očistiti trljajući (npr. spužvom, krpom, rupcem, rukavom itd.), ukloniti brisanjem; otrti
Frazeologija
⃟ obrisati nos (kome) izgrditi, oštro ukoriti na neugodan način
Etimologija
✧ o (b)- + v. brisati
