òbronak
òbronak m 〈G -ōnka, N mn -ōnci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | obronak |
| G | obronka |
| D | obronku |
| A | obronak |
| V | obronče |
| L | obronku |
| I | obronkom |
| množina | |
| N | obronci |
| G | obronaka |
| D | obroncima |
| A | obronke |
| V | obronci |
| L | obroncima |
| I | obroncima |
Definicija
blago nagnuta strana brda, brijega ili planine
Etimologija
✧ vidi obròniti se
