obučávati
obučávati (koga) nesvrš. 〈prez. obùčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obučavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obučavam |
| 2. | obučavaš |
| 3. | obučava |
| množina | |
| 1. | obučavamo |
| 2. | obučavate |
| 3. | obučavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obučavat ću |
| 2. | obučavat ćeš |
| 3. | obučavat će |
| množina | |
| 1. | obučavat ćemo |
| 2. | obučavat ćete |
| 3. | obučavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obučavah |
| 2. | obučavaše |
| 3. | obučavaše |
| množina | |
| 1. | obučavasmo |
| 2. | obučavaste |
| 3. | obučavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obučavao sam |
| 2. | obučavao si |
| 3. | obučavao je |
| množina | |
| 1. | obučavali smo |
| 2. | obučavali ste |
| 3. | obučavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obučavao |
| 2. | bio si obučavao |
| 3. | bio je obučavao |
| množina | |
| 1. | bili smo obučavali |
| 2. | bili ste obučavali |
| 3. | bili su obučavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obučavaj |
| množina | |
| 1. | obučavajmo |
| 2. | obučavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obučavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obučavao, obučavala, obučavalo | |
| obučavali, obučavale, obučavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obučavan, obučavana, obučavano | |
| obučavani, obučavane, obučavana | |
Etimologija
✧ vidi ȍbuka
