obračunávati
obračunávati (što, se) nesvrš. 〈prez. obračùnāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obračunavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obračunavam |
| 2. | obračunavaš |
| 3. | obračunava |
| množina | |
| 1. | obračunavamo |
| 2. | obračunavate |
| 3. | obračunavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obračunavat ću |
| 2. | obračunavat ćeš |
| 3. | obračunavat će |
| množina | |
| 1. | obračunavat ćemo |
| 2. | obračunavat ćete |
| 3. | obračunavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obračunavah |
| 2. | obračunavaše |
| 3. | obračunavaše |
| množina | |
| 1. | obračunavasmo |
| 2. | obračunavaste |
| 3. | obračunavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obračunavao sam |
| 2. | obračunavao si |
| 3. | obračunavao je |
| množina | |
| 1. | obračunavali smo |
| 2. | obračunavali ste |
| 3. | obračunavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obračunavao |
| 2. | bio si obračunavao |
| 3. | bio je obračunavao |
| množina | |
| 1. | bili smo obračunavali |
| 2. | bili ste obračunavali |
| 3. | bili su obračunavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obračunavaj |
| množina | |
| 1. | obračunavajmo |
| 2. | obračunavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obračunavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obračunavao, obračunavala, obračunavalo | |
| obračunavali, obračunavale, obračunavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obračunavan, obračunavana, obračunavano | |
| obračunavani, obračunavane, obračunavana | |
Etimologija
✧ vidi ȍbračūn
