obračùnati
obračùnati (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȍbračunāt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obračunati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obračunam |
2. | obračunaš |
3. | obračuna |
množina | |
1. | obračunamo |
2. | obračunate |
3. | obračunaju |
futur | |
jednina | |
1. | obračunat ću |
2. | obračunat ćeš |
3. | obračunat će |
množina | |
1. | obračunat ćemo |
2. | obračunat ćete |
3. | obračunat će |
aorist | |
jednina | |
1. | obračunah |
2. | obračuna |
3. | obračuna |
množina | |
1. | obračunasmo |
2. | obračunaste |
3. | obračunaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obračunao sam |
2. | obračunao si |
3. | obračunao je |
množina | |
1. | obračunali smo |
2. | obračunali ste |
3. | obračunali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obračunao |
2. | bio si obračunao |
3. | bio je obračunao |
množina | |
1. | bili smo obračunali |
2. | bili ste obračunali |
3. | bili su obračunali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obračunaj |
množina | |
1. | obračunajmo |
2. | obračunajte |
glagolski prilog prošli | |
obračunavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obračunao, obračunala, obračunalo | |
obračunali, obračunale, obračunala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obračunat, obračunata, obračunato | |
obračunati, obračunate, obračunata |
1. | (što) izračunati cijenu čega, izvršiti obračun |
2. | (se) a. izvršiti obračun s kim; razračunati se b. pren. razg. sukobiti se, potući se |