obožávati
obožávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. obòžāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obožavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obožavam |
2. | obožavaš |
3. | obožava |
množina | |
1. | obožavamo |
2. | obožavate |
3. | obožavaju |
futur | |
jednina | |
1. | obožavat ću |
2. | obožavat ćeš |
3. | obožavat će |
množina | |
1. | obožavat ćemo |
2. | obožavat ćete |
3. | obožavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | obožavah |
2. | obožavaše |
3. | obožavaše |
množina | |
1. | obožavasmo |
2. | obožavaste |
3. | obožavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | obožavao sam |
2. | obožavao si |
3. | obožavao je |
množina | |
1. | obožavali smo |
2. | obožavali ste |
3. | obožavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obožavao |
2. | bio si obožavao |
3. | bio je obožavao |
množina | |
1. | bili smo obožavali |
2. | bili ste obožavali |
3. | bili su obožavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obožavaj |
množina | |
1. | obožavajmo |
2. | obožavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
obožavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
obožavao, obožavala, obožavalo | |
obožavali, obožavale, obožavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obožavan, obožavana, obožavano | |
obožavani, obožavane, obožavana |
1. | poštovati kao božanstvo (npr. prirodnu silu) |
2. | gajiti osjećaje velike ljubavi, diviti se, vatreno pristajati uz koga, biti privržen s oduševljenjem |