obrazlòžiti
obrazlòžiti (što) svrš. 〈prez. obràzložīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. obràzložen, gl. im. obrazložénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obrazložiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | obrazložim |
2. | obrazložiš |
3. | obrazloži |
množina | |
1. | obrazložimo |
2. | obrazložite |
3. | obrazlože |
futur | |
jednina | |
1. | obrazložit ću |
2. | obrazložit ćeš |
3. | obrazložit će |
množina | |
1. | obrazložit ćemo |
2. | obrazložit ćete |
3. | obrazložit će |
aorist | |
jednina | |
1. | obrazložih |
2. | obrazloži |
3. | obrazloži |
množina | |
1. | obrazložismo |
2. | obrazložiste |
3. | obrazložiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obrazložio sam |
2. | obrazložio si |
3. | obrazložio je |
množina | |
1. | obrazložili smo |
2. | obrazložili ste |
3. | obrazložili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obrazložio |
2. | bio si obrazložio |
3. | bio je obrazložio |
množina | |
1. | bili smo obrazložili |
2. | bili ste obrazložili |
3. | bili su obrazložili |
imperativ | |
jednina | |
2. | obrazloži |
množina | |
1. | obrazložimo |
2. | obrazložite |
glagolski prilog prošli | |
obrazloživši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obrazložio, obrazložila, obrazložilo | |
obrazložili, obrazložile, obrazložila | |
glagolski pridjev pasivni | |
obrazložen, obrazložena, obrazloženo | |
obrazloženi, obrazložene, obrazložena |