očerùpati
očerùpati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍčerupān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
očerupati | |
prezent | |
jednina | |
1. | očerupam |
2. | očerupaš |
3. | očerupa |
množina | |
1. | očerupamo |
2. | očerupate |
3. | očerupaju |
futur | |
jednina | |
1. | očerupat ću |
2. | očerupat ćeš |
3. | očerupat će |
množina | |
1. | očerupat ćemo |
2. | očerupat ćete |
3. | očerupat će |
aorist | |
jednina | |
1. | očerupah |
2. | očerupa |
3. | očerupa |
množina | |
1. | očerupasmo |
2. | očerupaste |
3. | očerupaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | očerupao sam |
2. | očerupao si |
3. | očerupao je |
množina | |
1. | očerupali smo |
2. | očerupali ste |
3. | očerupali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam očerupao |
2. | bio si očerupao |
3. | bio je očerupao |
množina | |
1. | bili smo očerupali |
2. | bili ste očerupali |
3. | bili su očerupali |
imperativ | |
jednina | |
2. | očerupaj |
množina | |
1. | očerupajmo |
2. | očerupajte |
glagolski prilog prošli | |
očerupavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
očerupao, očerupala, očerupalo | |
očerupali, očerupale, očerupala | |
glagolski pridjev pasivni | |
očerupan, očerupana, očerupano | |
očerupani, očerupane, očerupana |
1. | očupati perje (ptici, domaćoj peradi) |
2. | žarg. materijalno iskoristiti |