očekívati
očekívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. očèkujēm, pril. sad. očèkujūći, prid. trp. očèkīvān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očekivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očekujem |
| 2. | očekuješ |
| 3. | očekuje |
| množina | |
| 1. | očekujemo |
| 2. | očekujete |
| 3. | očekuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očekivat ću |
| 2. | očekivat ćeš |
| 3. | očekivat će |
| množina | |
| 1. | očekivat ćemo |
| 2. | očekivat ćete |
| 3. | očekivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | očekivah |
| 2. | očekivaše |
| 3. | očekivaše |
| množina | |
| 1. | očekivasmo |
| 2. | očekivaste |
| 3. | očekivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očekivao sam |
| 2. | očekivao si |
| 3. | očekivao je |
| množina | |
| 1. | očekivali smo |
| 2. | očekivali ste |
| 3. | očekivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očekivao |
| 2. | bio si očekivao |
| 3. | bio je očekivao |
| množina | |
| 1. | bili smo očekivali |
| 2. | bili ste očekivali |
| 3. | bili su očekivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očekuj |
| množina | |
| 1. | očekujmo |
| 2. | očekujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| očekujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očekivao, očekivala, očekivalo | |
| očekivali, očekivale, očekivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očekivan, očekivana, očekivano | |
| očekivani, očekivane, očekivana | |
Definicija
| 1. | a. vjerovati da će se što dogoditi [očekivati kišu] b. biti u iščekivanju čega [očekivati bebu; očekivati smrt] |
| 2. | smatrati prikladnim da tko što čini [od tebe očekujem marljiv rad] |
Frazeologija
⃟ to smo očekivali tome smo se (i) nadali (izraz rezignacije, mirenja s kakvim događajem)
Etimologija
✧ o (b)- + v. čekati
