obznániti
obznániti (što) svrš. 〈prez. òbznānīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òbznānjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obznaniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obznanim |
| 2. | obznaniš |
| 3. | obznani |
| množina | |
| 1. | obznanimo |
| 2. | obznanite |
| 3. | obznane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obznanit ću |
| 2. | obznanit ćeš |
| 3. | obznanit će |
| množina | |
| 1. | obznanit ćemo |
| 2. | obznanit ćete |
| 3. | obznanit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obznanih |
| 2. | obznani |
| 3. | obznani |
| množina | |
| 1. | obznanismo |
| 2. | obznaniste |
| 3. | obznaniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obznanio sam |
| 2. | obznanio si |
| 3. | obznanio je |
| množina | |
| 1. | obznanili smo |
| 2. | obznanili ste |
| 3. | obznanili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obznanio |
| 2. | bio si obznanio |
| 3. | bio je obznanio |
| množina | |
| 1. | bili smo obznanili |
| 2. | bili ste obznanili |
| 3. | bili su obznanili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obznani |
| množina | |
| 1. | obznanimo |
| 2. | obznanite |
| glagolski prilog prošli | |
| obznanivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obznanio, obznanila, obznanilo | |
| obznanili, obznanile, obznanila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obznanjen, obznanjena, obznanjeno | |
| obznanjeni, obznanjene, obznanjena | |
Definicija
retor. jednosmjerno objaviti posebnim oblikom, ob. pismenim, s visokog mjesta vlasti i sl., dati na znanje javnosti, narodu i velikim grupama društva; objaviti, razglasiti, reći, kazati što kome, upoznati koga s čim
Etimologija
✧ o (b)- + v. znati
