odgòjiti
odgòjiti (koga, što) svrš. 〈prez. òdgojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdgojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odgojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odgojim |
| 2. | odgojiš |
| 3. | odgoji |
| množina | |
| 1. | odgojimo |
| 2. | odgojite |
| 3. | odgoje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odgojit ću |
| 2. | odgojit ćeš |
| 3. | odgojit će |
| množina | |
| 1. | odgojit ćemo |
| 2. | odgojit ćete |
| 3. | odgojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odgojih |
| 2. | odgoji |
| 3. | odgoji |
| množina | |
| 1. | odgojismo |
| 2. | odgojiste |
| 3. | odgojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odgojio sam |
| 2. | odgojio si |
| 3. | odgojio je |
| množina | |
| 1. | odgojili smo |
| 2. | odgojili ste |
| 3. | odgojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odgojio |
| 2. | bio si odgojio |
| 3. | bio je odgojio |
| množina | |
| 1. | bili smo odgojili |
| 2. | bili ste odgojili |
| 3. | bili su odgojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odgoji |
| množina | |
| 1. | odgojimo |
| 2. | odgojite |
| glagolski prilog prošli | |
| odgojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odgojio, odgojila, odgojilo | |
| odgojili, odgojile, odgojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odgojen, odgojena, odgojeno | |
| odgojeni, odgojene, odgojena | |
Definicija
| 1. | odnjegovati, uzgojiti, odgajiti [odgojiti biljku] |
| 2. | pobrinuti se za potrebe djeteta (djece) i osigurati mu (im) tjelesni, duševni i društveni razvoj, dati kome potreban odgoj |
| 3. | osposobiti koga za neki posao, vještinu ili dužnost; obrazovati [odgojiti asistenta] |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. gojiti
