odgonétati
odgonétati (što) nesvrš. 〈prez. odgònētām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odgonetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | odgonetam |
2. | odgonetaš |
3. | odgoneta |
množina | |
1. | odgonetamo |
2. | odgonetate |
3. | odgonetaju |
futur | |
jednina | |
1. | odgonetat ću |
2. | odgonetat ćeš |
3. | odgonetat će |
množina | |
1. | odgonetat ćemo |
2. | odgonetat ćete |
3. | odgonetat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | odgonetah |
2. | odgonetaše |
3. | odgonetaše |
množina | |
1. | odgonetasmo |
2. | odgonetaste |
3. | odgonetahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | odgonetao sam |
2. | odgonetao si |
3. | odgonetao je |
množina | |
1. | odgonetali smo |
2. | odgonetali ste |
3. | odgonetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odgonetao |
2. | bio si odgonetao |
3. | bio je odgonetao |
množina | |
1. | bili smo odgonetali |
2. | bili ste odgonetali |
3. | bili su odgonetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | odgonetaj |
množina | |
1. | odgonetajmo |
2. | odgonetajte |
glagolski prilog sadašnji | |
odgonetajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
odgonetao, odgonetala, odgonetalo | |
odgonetali, odgonetale, odgonetala | |
glagolski pridjev pasivni | |
odgonetan, odgonetana, odgonetano | |
odgonetani, odgonetane, odgonetana |