odàpēti
odàpēti (što) svrš. 〈prez. ȍdapnēm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ȍdapēt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odapeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odapnem |
| 2. | odapneš |
| 3. | odapne |
| množina | |
| 1. | odapnemo |
| 2. | odapnete |
| 3. | odapnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odapet ću |
| 2. | odapet ćeš |
| 3. | odapet će |
| množina | |
| 1. | odapet ćemo |
| 2. | odapet ćete |
| 3. | odapet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odapeh |
| 2. | odape |
| 3. | odape |
| množina | |
| 1. | odapesmo |
| 2. | odapeste |
| 3. | odapeše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odapeo sam |
| 2. | odapeo si |
| 3. | odapeo je |
| množina | |
| 1. | odapeli smo |
| 2. | odapeli ste |
| 3. | odapeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odapeo |
| 2. | bio si odapeo |
| 3. | bio je odapeo |
| množina | |
| 1. | bili smo odapeli |
| 2. | bili ste odapeli |
| 3. | bili su odapeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odapni |
| množina | |
| 1. | odapnimo |
| 2. | odapnite |
| glagolski prilog prošli | |
| odapevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odapeo, odapela, odapelo | |
| odapeli, odapele, odapela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odapet, odapeta, odapeto | |
| odapeti, odapete, odapeta | |
Definicija
| 1. | naglo pustiti ono što je bilo napeto (npr. luk da izleti strijela (sulica)) |
| 2. | pren. (+ potenc.) naglo što učiniti (npr. izreći) |
| 3. | () žarg. umrijeti |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. penjati se (peti se)
