òčvrsnuti
òčvrsnuti () svrš. 〈prez. òčvrsnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. òčvrsnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
očvrsnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | očvrsnem |
2. | očvrsneš |
3. | očvrsne |
množina | |
1. | očvrsnemo |
2. | očvrsnete |
3. | očvrsnu |
futur | |
jednina | |
1. | očvrsnut ću |
2. | očvrsnut ćeš |
3. | očvrsnut će |
množina | |
1. | očvrsnut ćemo |
2. | očvrsnut ćete |
3. | očvrsnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | očvrsnuh |
2. | očvrsnu |
3. | očvrsnu |
množina | |
1. | očvrsnusmo |
2. | očvrsnuste |
3. | očvrsnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | očvrsnuo sam |
2. | očvrsnuo si |
3. | očvrsnuo je |
množina | |
1. | očvrsnuli smo |
2. | očvrsnuli ste |
3. | očvrsnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam očvrsnuo |
2. | bio si očvrsnuo |
3. | bio je očvrsnuo |
množina | |
1. | bili smo očvrsnuli |
2. | bili ste očvrsnuli |
3. | bili su očvrsnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | očvrsni |
množina | |
1. | očvrsnimo |
2. | očvrsnite |
glagolski prilog prošli | |
očvrsnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
očvrsnuo, očvrsnula, očvrsnulo | |
očvrsnuli, očvrsnule, očvrsnula |
1. | postati jak, snažan, čvrst (npr. kad dječak postaje muškarac) |
2. | pren. steći karakter koji je teško ugroziti ili nadjačati |