òčitovati
òčitovati (se) dv. 〈prez. -tujēm (se), pril. sad. -tujūći (se), pril. pr. -āvši (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očitovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očitujem |
| 2. | očituješ |
| 3. | očituje |
| množina | |
| 1. | očitujemo |
| 2. | očitujete |
| 3. | očituju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očitovat ću |
| 2. | očitovat ćeš |
| 3. | očitovat će |
| množina | |
| 1. | očitovat ćemo |
| 2. | očitovat ćete |
| 3. | očitovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | očitovah |
| 2. | očitovaše |
| 3. | očitovaše |
| množina | |
| 1. | očitovasmo |
| 2. | očitovaste |
| 3. | očitovahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | očitovah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očitovao sam |
| 2. | očitovao si |
| 3. | očitovao je |
| množina | |
| 1. | očitovali smo |
| 2. | očitovali ste |
| 3. | očitovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očitovao |
| 2. | bio si očitovao |
| 3. | bio je očitovao |
| množina | |
| 1. | bili smo očitovali |
| 2. | bili ste očitovali |
| 3. | bili su očitovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očituj |
| množina | |
| 1. | očitujmo |
| 2. | očitujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| očitujući | |
| glagolski prilog prošli | |
| očitovavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očitovao, očitovala, očitovalo | |
| očitovali, očitovale, očitovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očitovan, očitovana, očitovano | |
| očitovani, očitovane, očitovana | |
Definicija
| 1. | (što) izjaviti, iskazati, pokazati [očitovati ljubav, arh. izjaviti ljubav] |
| 2. | (se) izjasniti/izjašnjavati se o čemu |
Etimologija
✧ vidi ȍko1
