očúvati
očúvati (se) svrš. 〈prez. òčūvām (se), pril. pr. -āvši (se), gl. im. očuvánje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očuvati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očuvam |
| 2. | očuvaš |
| 3. | očuva |
| množina | |
| 1. | očuvamo |
| 2. | očuvate |
| 3. | očuvaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očuvat ću |
| 2. | očuvat ćeš |
| 3. | očuvat će |
| množina | |
| 1. | očuvat ćemo |
| 2. | očuvat ćete |
| 3. | očuvat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | očuvah |
| 2. | očuva |
| 3. | očuva |
| množina | |
| 1. | očuvasmo |
| 2. | očuvaste |
| 3. | očuvaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očuvao sam |
| 2. | očuvao si |
| 3. | očuvao je |
| množina | |
| 1. | očuvali smo |
| 2. | očuvali ste |
| 3. | očuvali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očuvao |
| 2. | bio si očuvao |
| 3. | bio je očuvao |
| množina | |
| 1. | bili smo očuvali |
| 2. | bili ste očuvali |
| 3. | bili su očuvali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očuvaj |
| množina | |
| 1. | očuvajmo |
| 2. | očuvajte |
| glagolski prilog prošli | |
| očuvavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očuvao, očuvala, očuvalo | |
| očuvali, očuvale, očuvala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očuvan, očuvana, očuvano | |
| očuvani, očuvane, očuvana | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. sačuvati b. spasiti što od uništenja, spasiti što od propadanja [očuvati spomenike kulture] |
| 2. | (se) sačuvati se, održati se |
Etimologija
✧ o (b)- + v. čuvati
