očùpati
očùpati (što, koga) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍčupān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
očupati | |
prezent | |
jednina | |
1. | očupam |
2. | očupaš |
3. | očupa |
množina | |
1. | očupamo |
2. | očupate |
3. | očupaju |
futur | |
jednina | |
1. | očupat ću |
2. | očupat ćeš |
3. | očupat će |
množina | |
1. | očupat ćemo |
2. | očupat ćete |
3. | očupat će |
aorist | |
jednina | |
1. | očupah |
2. | očupa |
3. | očupa |
množina | |
1. | očupasmo |
2. | očupaste |
3. | očupaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | očupao sam |
2. | očupao si |
3. | očupao je |
množina | |
1. | očupali smo |
2. | očupali ste |
3. | očupali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam očupao |
2. | bio si očupao |
3. | bio je očupao |
množina | |
1. | bili smo očupali |
2. | bili ste očupali |
3. | bili su očupali |
imperativ | |
jednina | |
2. | očupaj |
množina | |
1. | očupajmo |
2. | očupajte |
glagolski prilog prošli | |
očupavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
očupao, očupala, očupalo | |
očupali, očupale, očupala | |
glagolski pridjev pasivni | |
očupan, očupana, očupano | |
očupani, očupane, očupana |
1. | urediti čupanjem, čupanjem potpuno ili djelomično ukloniti dlake ili perje ili travu [očupati pile; očupati obrve] |
2. | pren. očerupati |