odbáciti
odbáciti (što, koga, se) svrš. 〈prez. òdbācīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ȍdbāčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odbaciti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odbacim |
2. | odbaciš |
3. | odbaci |
množina | |
1. | odbacimo |
2. | odbacite |
3. | odbace |
futur | |
jednina | |
1. | odbacit ću |
2. | odbacit ćeš |
3. | odbacit će |
množina | |
1. | odbacit ćemo |
2. | odbacit ćete |
3. | odbacit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odbacih |
2. | odbaci |
3. | odbaci |
množina | |
1. | odbacismo |
2. | odbaciste |
3. | odbaciše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odbacio sam |
2. | odbacio si |
3. | odbacio je |
množina | |
1. | odbacili smo |
2. | odbacili ste |
3. | odbacili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odbacio |
2. | bio si odbacio |
3. | bio je odbacio |
množina | |
1. | bili smo odbacili |
2. | bili ste odbacili |
3. | bili su odbacili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odbaci |
množina | |
1. | odbacimo |
2. | odbacite |
glagolski prilog prošli | |
odbacivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odbacio, odbacila, odbacilo | |
odbacili, odbacile, odbacila | |
glagolski pridjev pasivni | |
odbačen, odbačena, odbačeno | |
odbačeni, odbačene, odbačena |
1. | pokretom baciti od sebe |
2. | odstraniti, prestati držati, prestati se držati čega |
3. | odbiti kome što, ne usvojiti [odbaciti prijedlog] |
4. | (se) odbiti se (3) |