Hrvatski jezični portal

bȃnda1

bȃnda1 ž 〈G mn -ā/-ī〉

Izvedeni oblici
jednina
N banda
G bande
D bandi
A bandu
V bando
L bandi
I bandom
množina
N bande
G banda / bandi
D bandama
A bande
V bande
L bandama
I bandama
Definicija
1. družina bandita ili općenito družina ljudi sklonih lošim postupcima, kriminalu [razbojnička banda]
2. pejor. skupni naziv za ljude koji zaslužuju najlošiji glas u društvu [pijana banda; fašistička]
Sintagma
četveročlana banda pov. ideol. u međusobnim obračunima komunista u 1980-im u Kini ime za skupinu nasljednika Mao Ce Tunga
Onomastika
pr.: Bȃnda (380, Kordun; mlađega postanja, nastalo na prostorima Krajine gdje su harale bande)
Etimologija
fr. bande, tal. banda ← stvnjem. bandwa: barjak