òdmjeriti
òdmjeriti (što, koga) svrš. 〈prez. òdmjerīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdmjeren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odmjeriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odmjerim |
2. | odmjeriš |
3. | odmjeri |
množina | |
1. | odmjerimo |
2. | odmjerite |
3. | odmjere |
futur | |
jednina | |
1. | odmjerit ću |
2. | odmjerit ćeš |
3. | odmjerit će |
množina | |
1. | odmjerit ćemo |
2. | odmjerit ćete |
3. | odmjerit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odmjerih |
2. | odmjeri |
3. | odmjeri |
množina | |
1. | odmjerismo |
2. | odmjeriste |
3. | odmjeriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odmjerio sam |
2. | odmjerio si |
3. | odmjerio je |
množina | |
1. | odmjerili smo |
2. | odmjerili ste |
3. | odmjerili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odmjerio |
2. | bio si odmjerio |
3. | bio je odmjerio |
množina | |
1. | bili smo odmjerili |
2. | bili ste odmjerili |
3. | bili su odmjerili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odmjeri |
množina | |
1. | odmjerimo |
2. | odmjerite |
glagolski prilog prošli | |
odmjerivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odmjerio, odmjerila, odmjerilo | |
odmjerili, odmjerile, odmjerila | |
glagolski pridjev pasivni | |
odmjeren, odmjerena, odmjereno | |
odmjereni, odmjerene, odmjerena |
1. | primijeniti neku mjeru i po njoj odrediti količinu, težinu, dužinu itd. |
2. | vrlo uočljivo obuhvatiti pogledom koga, oštro pogledati kao od glave do pete; osjeći |