odjéknuti
odjéknuti () svrš. 〈prez. òdjēknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. odjéknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odjeknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odjeknem |
| 2. | odjekneš |
| 3. | odjekne |
| množina | |
| 1. | odjeknemo |
| 2. | odjeknete |
| 3. | odjeknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odjeknut ću |
| 2. | odjeknut ćeš |
| 3. | odjeknut će |
| množina | |
| 1. | odjeknut ćemo |
| 2. | odjeknut ćete |
| 3. | odjeknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odjeknuh |
| 2. | odjeknu |
| 3. | odjeknu |
| množina | |
| 1. | odjeknusmo |
| 2. | odjeknuste |
| 3. | odjeknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odjeknuo sam |
| 2. | odjeknuo si |
| 3. | odjeknuo je |
| množina | |
| 1. | odjeknuli smo |
| 2. | odjeknuli ste |
| 3. | odjeknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odjeknuo |
| 2. | bio si odjeknuo |
| 3. | bio je odjeknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo odjeknuli |
| 2. | bili ste odjeknuli |
| 3. | bili su odjeknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odjekni |
| množina | |
| 1. | odjeknimo |
| 2. | odjeknite |
| glagolski prilog prošli | |
| odjeknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odjeknuo, odjeknula, odjeknulo | |
| odjeknuli, odjeknule, odjeknula | |
Definicija
| 1. | odgovarati jekom, odbiti zvuk ili glas |
| 2. | pren. čuti se daleko [događaj će odjeknuti] |
Etimologija
✧ vidi ȍdjēk
