odjézditi
odjézditi () svrš. 〈prez. òdjēzdīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. odjézdio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odjezditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | odjezdim |
2. | odjezdiš |
3. | odjezdi |
množina | |
1. | odjezdimo |
2. | odjezdite |
3. | odjezde |
futur | |
jednina | |
1. | odjezdit ću |
2. | odjezdit ćeš |
3. | odjezdit će |
množina | |
1. | odjezdit ćemo |
2. | odjezdit ćete |
3. | odjezdit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odjezdih |
2. | odjezdi |
3. | odjezdi |
množina | |
1. | odjezdismo |
2. | odjezdiste |
3. | odjezdiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odjezdio sam |
2. | odjezdio si |
3. | odjezdio je |
množina | |
1. | odjezdili smo |
2. | odjezdili ste |
3. | odjezdili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odjezdio |
2. | bio si odjezdio |
3. | bio je odjezdio |
množina | |
1. | bili smo odjezdili |
2. | bili ste odjezdili |
3. | bili su odjezdili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odjezdi |
množina | |
1. | odjezdimo |
2. | odjezdite |
glagolski prilog prošli | |
odjezdivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odjezdio, odjezdila, odjezdilo | |
odjezdili, odjezdile, odjezdila |
1. | otići jezdeći na konju |
2. | pren. razg. ekspr. izgubiti se iz društva, nestati, otići naglo |