òdlaziti
òdlaziti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -zēći, gl. im. òdlažēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odlaziti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odlazim |
2. | odlaziš |
3. | odlazi |
množina | |
1. | odlazimo |
2. | odlazite |
3. | odlaze |
futur | |
jednina | |
1. | odlazit ću |
2. | odlazit ćeš |
3. | odlazit će |
množina | |
1. | odlazit ćemo |
2. | odlazit ćete |
3. | odlazit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | odlažah |
2. | odlažaše |
3. | odlažaše |
množina | |
1. | odlažasmo |
2. | odlažaste |
3. | odlažahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | odlazio sam |
2. | odlazio si |
3. | odlazio je |
množina | |
1. | odlazili smo |
2. | odlazili ste |
3. | odlazili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odlazio |
2. | bio si odlazio |
3. | bio je odlazio |
množina | |
1. | bili smo odlazili |
2. | bili ste odlazili |
3. | bili su odlazili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odlazi |
množina | |
1. | odlazimo |
2. | odlazite |
glagolski prilog sadašnji | |
odlazeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
odlazio, odlazila, odlazilo | |
odlazili, odlazile, odlazila |
1. | () napuštati neko mjesto (i eventualno se upućivati u neko drugo), usp. otići |
2. | (komu) posjećivati koga |