Hrvatski jezični portal

òltār

òltār m 〈G oltára〉

Izvedeni oblici
jednina
N oltar
G oltara
D oltaru
A oltar
V oltare
L oltaru
I oltarom
množina
N oltari
G oltara
D oltarima
A oltare
V oltari
L oltarima
I oltarima
Definicija
1. pov. rel. povišeno mjesto sazidano od kamena, drva ili zemlje na kojem se prinosi žrtva bogovima ili Bogu
2. rel. kat. najvažniji dio crkve ili hrama, na kojemu se obavlja glavni dio bogoslužja, na kojem se slavi misa
3. pren. žrtvenik [dati (položiti) na oltar (čega), retor. žrtvovati za neko javno dobro; dati život na oltar domovine]
Frazeologija
izvesti pred oltar vjenčati se s kim, oženiti koga (predodžba crkvenog braka);
tko je bliže oltaru (bolje misu čuje) posl. bolje prolazi i ima više koristi onaj koji je bliže moćnima, koji je bliže vlasti, izvorima financiranja i zarade
Etimologija
lat. altar (e), altarium