odvòjiti
odvòjiti (se) svrš. 〈prez. òdvojīm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. odvòji (se), prid. trp. òdvojen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odvojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odvojim |
2. | odvojiš |
3. | odvoji |
množina | |
1. | odvojimo |
2. | odvojite |
3. | odvoje |
futur | |
jednina | |
1. | odvojit ću |
2. | odvojit ćeš |
3. | odvojit će |
množina | |
1. | odvojit ćemo |
2. | odvojit ćete |
3. | odvojit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odvojih |
2. | odvoji |
3. | odvoji |
množina | |
1. | odvojismo |
2. | odvojiste |
3. | odvojiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odvojio sam |
2. | odvojio si |
3. | odvojio je |
množina | |
1. | odvojili smo |
2. | odvojili ste |
3. | odvojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odvojio |
2. | bio si odvojio |
3. | bio je odvojio |
množina | |
1. | bili smo odvojili |
2. | bili ste odvojili |
3. | bili su odvojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odvoji |
množina | |
1. | odvojimo |
2. | odvojite |
glagolski prilog prošli | |
odvojivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odvojio, odvojila, odvojilo | |
odvojili, odvojile, odvojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
odvojen, odvojena, odvojeno | |
odvojeni, odvojene, odvojena |
1. | (koga, što od čega) a. odijeliti, rastaviti dio od cjeline b. izdvojiti ono što je bilo s čim drugim izmiješano; podijeliti c. odrediti za posebnu namjenu, staviti na stranu [odvojiti novac za kupnju cipela] |
2. | (se) a. otići od koga [odvojiti se od roditelja] b. odijeliti se od čega [put se odvaja od ceste], usp. odvojak |