odvrátiti
odvrátiti svrš. 〈prez. òdvrātīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdvrāćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odvratiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odvratim |
| 2. | odvratiš |
| 3. | odvrati |
| množina | |
| 1. | odvratimo |
| 2. | odvratite |
| 3. | odvrate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odvratit ću |
| 2. | odvratit ćeš |
| 3. | odvratit će |
| množina | |
| 1. | odvratit ćemo |
| 2. | odvratit ćete |
| 3. | odvratit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odvratih |
| 2. | odvrati |
| 3. | odvrati |
| množina | |
| 1. | odvratismo |
| 2. | odvratiste |
| 3. | odvratiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odvratio sam |
| 2. | odvratio si |
| 3. | odvratio je |
| množina | |
| 1. | odvratili smo |
| 2. | odvratili ste |
| 3. | odvratili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odvratio |
| 2. | bio si odvratio |
| 3. | bio je odvratio |
| množina | |
| 1. | bili smo odvratili |
| 2. | bili ste odvratili |
| 3. | bili su odvratili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odvrati |
| množina | |
| 1. | odvratimo |
| 2. | odvratite |
| glagolski prilog prošli | |
| odvrativši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odvratio, odvratila, odvratilo | |
| odvratili, odvratile, odvratila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odvraćen, odvraćena, odvraćeno | |
| odvraćeni, odvraćene, odvraćena | |
Definicija
| 1. | () odgovoriti na isti način (po tonu ili sadržaju) |
| 2. | (koga od čega) postići da tko nešto ne učini, odgovoriti koga od čega |
| 3. | (što) upraviti na drugu stranu, skrenuti [odvratiti tok vode] |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. vratiti
