òdušak
òdušak m 〈G -ška, N mn -šci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | odušak |
| G | oduška |
| D | odušku |
| A | odušak |
| V | odušče / odušku |
| L | odušku |
| I | oduškom |
| množina | |
| N | odušci |
| G | odušaka |
| D | odušcima |
| A | oduške |
| V | odušci |
| L | odušcima |
| I | odušcima |
Definicija
| 1. | pren. izraz osjećaja koji su se nakupili u duši [davati sebi oduška naći olakšanje u čemu (često izgovarati što, otvoreno kazati i sl.)] |
| 2. | prirodan ili izrađen otvor za prolaženje zraka, za vjetrenje; oduška, usp. zvúčnica |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. duša
