ogrànuti
ogrànuti svrš. 〈prez. (3. l. jd) ògranē, pril. pr. -ūvši, prid. rad. ogrànuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ogranuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ogranem |
2. | ograneš |
3. | ograne |
množina | |
1. | ogranemo |
2. | ogranete |
3. | ogranu |
futur | |
jednina | |
1. | ogranut ću |
2. | ogranut ćeš |
3. | ogranut će |
množina | |
1. | ogranut ćemo |
2. | ogranut ćete |
3. | ogranut će |
aorist | |
jednina | |
1. | ogranuh |
2. | ogranu |
3. | ogranu |
množina | |
1. | ogranusmo |
2. | ogranuste |
3. | ogranuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ogranuo sam |
2. | ogranuo si |
3. | ogranuo je |
množina | |
1. | ogranuli smo |
2. | ogranuli ste |
3. | ogranuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ogranuo |
2. | bio si ogranuo |
3. | bio je ogranuo |
množina | |
1. | bili smo ogranuli |
2. | bili ste ogranuli |
3. | bili su ogranuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | ograni |
množina | |
1. | ogranimo |
2. | ogranite |
glagolski prilog prošli | |
ogranuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ogranuo, ogranula, ogranulo | |
ogranuli, ogranule, ogranula |