Hrvatski jezični portal

ogovárati

ogovárati (koga) nesvrš.prez. ogòvārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
ogovarati
 
prezent
jednina
1. ogovaram
2. ogovaraš
3. ogovara
množina
1. ogovaramo
2. ogovarate
3. ogovaraju
 
futur
jednina
1. ogovarat ću
2. ogovarat ćeš
3. ogovarat će
množina
1. ogovarat ćemo
2. ogovarat ćete
3. ogovarat će
 
imperfekt
jednina
1. ogovarah
2. ogovaraše
3. ogovaraše
množina
1. ogovarasmo
2. ogovaraste
3. ogovarahu
 
perfekt
jednina
1. ogovarao sam
2. ogovarao si
3. ogovarao je
množina
1. ogovarali smo
2. ogovarali ste
3. ogovarali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ogovarao
2. bio si ogovarao
3. bio je ogovarao
množina
1. bili smo ogovarali
2. bili ste ogovarali
3. bili su ogovarali
 
imperativ
jednina
2. ogovaraj
množina
1. ogovarajmo
2. ogovarajte
 
glagolski prilog sadašnji
ogovarajući
 
glagolski pridjev aktivni
ogovarao, ogovarala, ogovaralo
ogovarali, ogovarale, ogovarala
 
glagolski pridjev pasivni
ogovaran, ogovarana, ogovarano
ogovarani, ogovarane, ogovarana
Definicija
prepričavati pojedinosti iz tuđega života, baviti se tuđim problemima s trećim osobama; opadati, olajavati, ocrnjivati
Etimologija
✧ o (b)- + v. govor, govoriti