Hrvatski jezični portal

òganj

òganj m 〈G ògnja, N mn ògnji/ògnjevi, G ògnjā/ȍgnjēvā〉

Izvedeni oblici
jednina
N oganj
G ognja
D ognju
A oganj
V ognju
L ognju
I ognjem
množina
N ognji
G oganja
D ognjima
A ognje
V ognji
L ognjima
I ognjima
jednina
N oganj
G ognja
D ognju
A oganj
V ognju
L ognju
I ognjem
množina
N ognji
G oganja
D ognjima
A ognje
V ognji
L ognjima
I ognjima
Definicija
jez. knjiž. ekspr.
1. a. vatra, plamen b. požar c. zast. paljba, hitac iz vatrenog oružja [ognjem i mačem svim sredstvima (u ratu)]
2. zast. kućanstvo, kuća, družina, porodica, ognjište
3. knjiš. arh. pakao
Onomastika
Ȍgnjeslav m. os. ime (pučkom etimologijom nastalo od lat. imena Ignatius); hip.: Ògnjan, Ògnjen; Ògnjana, Ȍgnjeslava ž. os. imena
pr. (od imena i nadimačka): Ognjáčević (Bjelovar, Virovitica, Čazma), Ògnjan (Zagreb, Križevci, Novi Marof), Ognjánac (Bjelovar, Čazma), Ognjánovac (Karlovac, Pokuplje), Ognjánović (110, Virovitica, I Slavonija, Pokuplje), Ògnjen (Našice, Virovitica), Ognjénović (820, Knin, Banovina, Lika, I Slavonija)
Etimologija
prasl. i stsl. ognь (rus. ogón', polj. ogień), lit. ugnis ← ie. *ngnis (lat. ignis, skr. agni-)