Hrvatski jezični portal

bànkrōt

bànkrōt m 〈G bankróta〉

Izvedeni oblici
jednina
N bankrot
G bankrota
D bankrotu
A bankrot
V bankrote
L bankrotu
I bankrotom
množina
N bankroti
G bankrota
D bankrotima
A bankrote
V bankroti
L bankrotima
I bankrotima
Definicija
1. ekon. a. slom banke zbog nemogućnosti da isplati uloženi novac b. slom poduzeća ili druge organizacije zbog nesposobnosti da podmiri dospjele obveze; stečaj
2. pren. propast, pad, fijasko, slom [doživjeti bankrot; dovesti do bankrota]
Etimologija
njem. Bankrott ← tal. banca rotta: propala banka