opunomoćènīk
opunomoćènīk m 〈G opunomoćeníka, V ȍpunomoćenīče, N mn opunomoćeníci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | opunomoćenik |
| G | opunomoćenika |
| D | opunomoćeniku |
| A | opunomoćenika |
| V | opunomoćeniče |
| L | opunomoćeniku |
| I | opunomoćenikom |
| množina | |
| N | opunomoćenici |
| G | opunomoćenika |
| D | opunomoćenicima |
| A | opunomoćenike |
| V | opunomoćenici |
| L | opunomoćenicima |
| I | opunomoćenicima |
Definicija
onaj koji je dobio punomoć, koji je opunomoćen
Etimologija
✧ vidi opunomòćiti
