optužívati
optužívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. optùžujēm, pril. sad. optùžujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
optuživati | |
prezent | |
jednina | |
1. | optužujem |
2. | optužuješ |
3. | optužuje |
množina | |
1. | optužujemo |
2. | optužujete |
3. | optužuju |
futur | |
jednina | |
1. | optuživat ću |
2. | optuživat ćeš |
3. | optuživat će |
množina | |
1. | optuživat ćemo |
2. | optuživat ćete |
3. | optuživat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | optuživah |
2. | optuživaše |
3. | optuživaše |
množina | |
1. | optuživasmo |
2. | optuživaste |
3. | optuživahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | optuživao sam |
2. | optuživao si |
3. | optuživao je |
množina | |
1. | optuživali smo |
2. | optuživali ste |
3. | optuživali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam optuživao |
2. | bio si optuživao |
3. | bio je optuživao |
množina | |
1. | bili smo optuživali |
2. | bili ste optuživali |
3. | bili su optuživali |
imperativ | |
jednina | |
2. | optužuj |
množina | |
1. | optužujmo |
2. | optužujte |
glagolski prilog sadašnji | |
optužujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
optuživao, optuživala, optuživalo | |
optuživali, optuživale, optuživala | |
glagolski pridjev pasivni | |
optuživan, optuživana, optuživano | |
optuživani, optuživane, optuživana |