òptjecati
òptjecati nesvrš. 〈prez. òptječēm, pril. sad. òptječūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
optjecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | optječem |
2. | optječeš |
3. | optječe |
množina | |
1. | optječemo |
2. | optječete |
3. | optječu |
futur | |
jednina | |
1. | optjecat ću |
2. | optjecat ćeš |
3. | optjecat će |
množina | |
1. | optjecat ćemo |
2. | optjecat ćete |
3. | optjecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | optjecah |
2. | optjecaše |
3. | optjecaše |
množina | |
1. | optjecasmo |
2. | optjecaste |
3. | optjecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | optjecao sam |
2. | optjecao si |
3. | optjecao je |
množina | |
1. | optjecali smo |
2. | optjecali ste |
3. | optjecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam optjecao |
2. | bio si optjecao |
3. | bio je optjecao |
množina | |
1. | bili smo optjecali |
2. | bili ste optjecali |
3. | bili su optjecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | optječi |
množina | |
1. | optječimo |
2. | optječite |
glagolski prilog sadašnji | |
optječući | |
glagolski pridjev aktivni | |
optjecao, optjecala, optjecalo | |
optjecali, optjecale, optjecala |