Hrvatski jezični portal

optírati

optírati dv.prez. òptīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
optirati
 
prezent
jednina
1. optiram
2. optiraš
3. optira
množina
1. optiramo
2. optirate
3. optiraju
 
futur
jednina
1. optirat ću
2. optirat ćeš
3. optirat će
množina
1. optirat ćemo
2. optirat ćete
3. optirat će
 
imperfekt
jednina
1. optirah
2. optiraše
3. optiraše
množina
1. optirasmo
2. optiraste
3. optirahu
 
aorist
jednina
1. optirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. optirao sam
2. optirao si
3. optirao je
množina
1. optirali smo
2. optirali ste
3. optirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam optirao
2. bio si optirao
3. bio je optirao
množina
1. bili smo optirali
2. bili ste optirali
3. bili su optirali
 
imperativ
jednina
2. optiraj
množina
1. optirajmo
2. optirajte
 
glagolski prilog sadašnji
optirajući
 
glagolski prilog prošli
optiravši
 
glagolski pridjev aktivni
optirao, optirala, optiralo
optirali, optirale, optirala
 
glagolski pridjev pasivni
optiran, optirana, optirano
optirani, optirane, optirana
Definicija
1. (, za što, za koga) pol. odlučiti/odlučivati o svojem stalnom životu i građanstvu u drugoj zemlji
2. (za što) odlučiti se za jednu od dviju ili više mogućnosti prijedloga ili zamisli; pledirati, izabrati
Etimologija
njem. optieren ← lat. optare: željeti, birati; optativus: koji izražava želju