Bàrbara
Bàrbara
Definicija
| 1. | v. ♦ |
| 2. | Celjska (1392—1450), žena kralja Žigmunda, u Hrvatskoj boravila na Kalniku i Medvedgradu; legenda ju proglasila »crnom kraljicom« |
Onomastika
♦ ž. os. ime (svetačkoga podrijetla, pravosl. Varvara ← grč.; ime se širi kultom Sv. Barbare, mučenice iz 4. st., za koju nije sigurno da je uopće postojala; zaštitnica je gorštaka pa joj se zavjetne crkvice podižu na vrhuncima; najčešće je ž. os. ime u Hrvatskom zagorju); hip.: Bára, Báre, Bȁrek, Bȁrica
◊ pr.: Bàrbalić (200, Krk, Primorje), Bàrbara (Petrinja, Slavonija), Bàrbarić (1380, Hvar, Zagora), Bàrčić (110, Rab), Bȁrica (Donja Stubica, Varaždin, Prigorje, v. i bara), Barìčāk (Baričȃk) (Zagreb, Osijek), Baríčevac (Požega, Delnice, Primorje), Baríčević (2680, S Dalmacija, Primorje), Bȁričić (270, Biograd), Bárić (5400, Slavonija, Kordun, v. i Bartolomej)
◊ pr.: Bàrbalić (200, Krk, Primorje), Bàrbara (Petrinja, Slavonija), Bàrbarić (1380, Hvar, Zagora), Bàrčić (110, Rab), Bȁrica (Donja Stubica, Varaždin, Prigorje, v. i bara), Barìčāk (Baričȃk) (Zagreb, Osijek), Baríčevac (Požega, Delnice, Primorje), Baríčević (2680, S Dalmacija, Primorje), Bȁričić (270, Biograd), Bárić (5400, Slavonija, Kordun, v. i Bartolomej)
Etimologija
✧ grč. Barbára, v. barbar
