Hrvatski jezični portal

opsòvati

opsòvati () svrš.prez. òpsujēm, pril. pr. -āvši, imp. òpsūj, prid. trp. ȍpsovān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
opsovati
 
prezent
jednina
1. opsujem
2. opsuješ
3. opsuje
množina
1. opsujemo
2. opsujete
3. opsuju
 
futur
jednina
1. opsovat ću
2. opsovat ćeš
3. opsovat će
množina
1. opsovat ćemo
2. opsovat ćete
3. opsovat će
 
aorist
jednina
1. opsovah
2. opsova
3. opsova
množina
1. opsovasmo
2. opsovaste
3. opsovaše
 
perfekt
jednina
1. opsovao sam
2. opsovao si
3. opsovao je
množina
1. opsovali smo
2. opsovali ste
3. opsovali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam opsovao
2. bio si opsovao
3. bio je opsovao
množina
1. bili smo opsovali
2. bili ste opsovali
3. bili su opsovali
 
imperativ
jednina
2. opsuj
množina
1. opsujmo
2. opsujte
 
glagolski prilog prošli
opsovavši
 
glagolski pridjev aktivni
opsovao, opsovala, opsovalo
opsovali, opsovale, opsovala
 
glagolski pridjev pasivni
opsovan, opsovana, opsovano
opsovani, opsovane, opsovana
Definicija
izreći psovku, izreći ono što se ne izriče u pristojnom društvu
Etimologija
✧ o (b)- + v. psovati