opsòvati
opsòvati () svrš. 〈prez. òpsujēm, pril. pr. -āvši, imp. òpsūj, prid. trp. ȍpsovān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opsovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opsujem |
2. | opsuješ |
3. | opsuje |
množina | |
1. | opsujemo |
2. | opsujete |
3. | opsuju |
futur | |
jednina | |
1. | opsovat ću |
2. | opsovat ćeš |
3. | opsovat će |
množina | |
1. | opsovat ćemo |
2. | opsovat ćete |
3. | opsovat će |
aorist | |
jednina | |
1. | opsovah |
2. | opsova |
3. | opsova |
množina | |
1. | opsovasmo |
2. | opsovaste |
3. | opsovaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | opsovao sam |
2. | opsovao si |
3. | opsovao je |
množina | |
1. | opsovali smo |
2. | opsovali ste |
3. | opsovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opsovao |
2. | bio si opsovao |
3. | bio je opsovao |
množina | |
1. | bili smo opsovali |
2. | bili ste opsovali |
3. | bili su opsovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opsuj |
množina | |
1. | opsujmo |
2. | opsujte |
glagolski prilog prošli | |
opsovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
opsovao, opsovala, opsovalo | |
opsovali, opsovale, opsovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
opsovan, opsovana, opsovano | |
opsovani, opsovane, opsovana |