òpstojati
òpstojati () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
opstojati | |
prezent | |
jednina | |
1. | opstojim |
2. | opstojiš |
3. | opstoji |
množina | |
1. | opstojimo |
2. | opstojite |
3. | opstoje |
futur | |
jednina | |
1. | opstojat ću |
2. | opstojat ćeš |
3. | opstojat će |
množina | |
1. | opstojat ćemo |
2. | opstojat ćete |
3. | opstojat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | opstojah |
2. | opstojaše |
3. | opstojaše |
množina | |
1. | opstojasmo |
2. | opstojaste |
3. | opstojahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | opstojao sam |
2. | opstojao si |
3. | opstojao je |
množina | |
1. | opstojali smo |
2. | opstojali ste |
3. | opstojali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam opstojao |
2. | bio si opstojao |
3. | bio je opstojao |
množina | |
1. | bili smo opstojali |
2. | bili ste opstojali |
3. | bili su opstojali |
imperativ | |
jednina | |
2. | opstoj |
množina | |
1. | opstojmo |
2. | opstojte |
glagolski prilog sadašnji | |
opstojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
opstojao, opstojala, opstojalo | |
opstojali, opstojale, opstojala |
1. | održavati se svojim ili tuđim (vanjskim) nastojanjem i borbom za život, održavati svoje postojanje |
2. | retor. biti; egzistirati, postojati, usp. bitak, bivstvovati |