bȁnj
bȁnj m 〈N mn -i, G bȃnjā〉
Definicija
reg.
| 1. | prostorija u kući u kojoj se obavlja kupanje [ući u banj]; badecimer, kupaonica |
| 2. | kupalište, plaža [ići na banj] |
Onomastika
◊ top. (često u mikrotop.): Bȁnja (kupališta kod Senja, na Braču, Korčuli, Cresu itd.; naselja): Bȁnj (Pašman), Bȁnja (nekoliko sela u Slavoniji), Bȁnjōl (Banjȍl) (Rab)
Etimologija
✧ tal. bagno ≃ bagnata: kupanje ≃ bagnare: kupati (se)
