Hrvatski jezični portal

bànuti

bànuti (, u što, komu) svrš.prez. bȁnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. bànuo〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
banuti
 
prezent
jednina
1. banem
2. baneš
3. bane
množina
1. banemo
2. banete
3. banu
 
futur
jednina
1. banut ću
2. banut ćeš
3. banut će
množina
1. banut ćemo
2. banut ćete
3. banut će
 
aorist
jednina
1. banuh
2. banu
3. banu
množina
1. banusmo
2. banuste
3. banuše
 
perfekt
jednina
1. banuo sam
2. banuo si
3. banuo je
množina
1. banuli smo
2. banuli ste
3. banuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam banuo
2. bio si banuo
3. bio je banuo
množina
1. bili smo banuli
2. bili ste banuli
3. bili su banuli
 
imperativ
jednina
2. bani
množina
1. banimo
2. banite
 
glagolski prilog prošli
banuvši
 
glagolski pridjev aktivni
banuo, banula, banulo
banuli, banule, banula
Definicija
naglo, iznenada doći, najednom iskrsnuti [banuo je na vrata]; nahrupiti
Etimologija
tur. basmak: udariti, nastupiti, pojaviti se