bànuti
bànuti (, u što, komu) svrš. 〈prez. bȁnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. bànuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
banuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | banem |
2. | baneš |
3. | bane |
množina | |
1. | banemo |
2. | banete |
3. | banu |
futur | |
jednina | |
1. | banut ću |
2. | banut ćeš |
3. | banut će |
množina | |
1. | banut ćemo |
2. | banut ćete |
3. | banut će |
aorist | |
jednina | |
1. | banuh |
2. | banu |
3. | banu |
množina | |
1. | banusmo |
2. | banuste |
3. | banuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | banuo sam |
2. | banuo si |
3. | banuo je |
množina | |
1. | banuli smo |
2. | banuli ste |
3. | banuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam banuo |
2. | bio si banuo |
3. | bio je banuo |
množina | |
1. | bili smo banuli |
2. | bili ste banuli |
3. | bili su banuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | bani |
množina | |
1. | banimo |
2. | banite |
glagolski prilog prošli | |
banuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
banuo, banula, banulo | |
banuli, banule, banula |