omalovažávati
omalovažávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. omalovàžāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
omalovažavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | omalovažavam |
2. | omalovažavaš |
3. | omalovažava |
množina | |
1. | omalovažavamo |
2. | omalovažavate |
3. | omalovažavaju |
futur | |
jednina | |
1. | omalovažavat ću |
2. | omalovažavat ćeš |
3. | omalovažavat će |
množina | |
1. | omalovažavat ćemo |
2. | omalovažavat ćete |
3. | omalovažavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | omalovažavah |
2. | omalovažavaše |
3. | omalovažavaše |
množina | |
1. | omalovažavasmo |
2. | omalovažavaste |
3. | omalovažavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | omalovažavao sam |
2. | omalovažavao si |
3. | omalovažavao je |
množina | |
1. | omalovažavali smo |
2. | omalovažavali ste |
3. | omalovažavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam omalovažavao |
2. | bio si omalovažavao |
3. | bio je omalovažavao |
množina | |
1. | bili smo omalovažavali |
2. | bili ste omalovažavali |
3. | bili su omalovažavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | omalovažavaj |
množina | |
1. | omalovažavajmo |
2. | omalovažavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
omalovažavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
omalovažavao, omalovažavala, omalovažavalo | |
omalovažavali, omalovažavale, omalovažavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
omalovažavan, omalovažavana, omalovažavano | |
omalovažavani, omalovažavane, omalovažavana |