ométati
ométati (koga, što) nesvrš. 〈prez. òmētām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ometati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ometam |
| 2. | ometaš |
| 3. | ometa |
| množina | |
| 1. | ometamo |
| 2. | ometate |
| 3. | ometaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ometat ću |
| 2. | ometat ćeš |
| 3. | ometat će |
| množina | |
| 1. | ometat ćemo |
| 2. | ometat ćete |
| 3. | ometat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ometah |
| 2. | ometaše |
| 3. | ometaše |
| množina | |
| 1. | ometasmo |
| 2. | ometaste |
| 3. | ometahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ometao sam |
| 2. | ometao si |
| 3. | ometao je |
| množina | |
| 1. | ometali smo |
| 2. | ometali ste |
| 3. | ometali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ometao |
| 2. | bio si ometao |
| 3. | bio je ometao |
| množina | |
| 1. | bili smo ometali |
| 2. | bili ste ometali |
| 3. | bili su ometali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ometaj |
| množina | |
| 1. | ometajmo |
| 2. | ometajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ometajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ometao, ometala, ometalo | |
| ometali, ometale, ometala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ometan, ometana, ometano | |
| ometani, ometane, ometana | |
Definicija
v. omesti
Etimologija
✧ vidi òmēsti
