opážati
opážati (koga, što) nesvrš. 〈prez. òpāžām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opažati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opažam |
| 2. | opažaš |
| 3. | opaža |
| množina | |
| 1. | opažamo |
| 2. | opažate |
| 3. | opažaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opažat ću |
| 2. | opažat ćeš |
| 3. | opažat će |
| množina | |
| 1. | opažat ćemo |
| 2. | opažat ćete |
| 3. | opažat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | opažah |
| 2. | opažaše |
| 3. | opažaše |
| množina | |
| 1. | opažasmo |
| 2. | opažaste |
| 3. | opažahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opažao sam |
| 2. | opažao si |
| 3. | opažao je |
| množina | |
| 1. | opažali smo |
| 2. | opažali ste |
| 3. | opažali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opažao |
| 2. | bio si opažao |
| 3. | bio je opažao |
| množina | |
| 1. | bili smo opažali |
| 2. | bili ste opažali |
| 3. | bili su opažali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opažaj |
| množina | |
| 1. | opažajmo |
| 2. | opažajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| opažajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opažao, opažala, opažalo | |
| opažali, opažale, opažala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opažan, opažana, opažano | |
| opažani, opažane, opažana | |
Etimologija
✧ vidi òpaziti
