òpaziti
òpaziti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òpažen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opaziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opazim |
| 2. | opaziš |
| 3. | opazi |
| množina | |
| 1. | opazimo |
| 2. | opazite |
| 3. | opaze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opazit ću |
| 2. | opazit ćeš |
| 3. | opazit će |
| množina | |
| 1. | opazit ćemo |
| 2. | opazit ćete |
| 3. | opazit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opazih |
| 2. | opazi |
| 3. | opazi |
| množina | |
| 1. | opazismo |
| 2. | opaziste |
| 3. | opaziše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opazio sam |
| 2. | opazio si |
| 3. | opazio je |
| množina | |
| 1. | opazili smo |
| 2. | opazili ste |
| 3. | opazili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opazio |
| 2. | bio si opazio |
| 3. | bio je opazio |
| množina | |
| 1. | bili smo opazili |
| 2. | bili ste opazili |
| 3. | bili su opazili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opazi |
| množina | |
| 1. | opazimo |
| 2. | opazite |
| glagolski prilog prošli | |
| opazivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opazio, opazila, opazilo | |
| opazili, opazile, opazila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opažen, opažena, opaženo | |
| opaženi, opažene, opažena | |
Definicija
| 1. | primiti osjetilom vida a. ugledati, vidjeti, spaziti b. zapaziti, primijetiti |
| 2. | jasno uočiti umom ili osjetilima; razaznati |
| 3. | shvatiti, ili postati svjestan čega; otkriti |
Etimologija
✧ o (b)- + v. paziti
