Hrvatski jezični portal

opàučiti

opàučiti (koga) svrš.prez. opàučīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. opàučen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
opaučiti
 
prezent
jednina
1. opaučim
2. opaučiš
3. opauči
množina
1. opaučimo
2. opaučite
3. opauče
 
futur
jednina
1. opaučit ću
2. opaučit ćeš
3. opaučit će
množina
1. opaučit ćemo
2. opaučit ćete
3. opaučit će
 
aorist
jednina
1. opaučih
2. opauči
3. opauči
množina
1. opaučismo
2. opaučiste
3. opaučiše
 
perfekt
jednina
1. opaučio sam
2. opaučio si
3. opaučio je
množina
1. opaučili smo
2. opaučili ste
3. opaučili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam opaučio
2. bio si opaučio
3. bio je opaučio
množina
1. bili smo opaučili
2. bili ste opaučili
3. bili su opaučili
 
imperativ
jednina
2. opauči
množina
1. opaučimo
2. opaučite
 
glagolski prilog prošli
opaučivši
 
glagolski pridjev aktivni
opaučio, opaučila, opaučilo
opaučili, opaučile, opaučila
 
glagolski pridjev pasivni
opaučen, opaučena, opaučeno
opaučeni, opaučene, opaučena
Definicija
ekspr. jako udariti; opatrnuti [opaučiti bičem]
Etimologija
✧ o (b)- + njem. pauken: bubnjati